TEXT: Gradska galerija Fonticus

Text: Eugen Borkovsky

https://akademija-art.hr/2020/08/06/nadja-brecevic-sorry-mum-but-it-looks-so-sharp/

Gradska galerija Fonticus Grožnjan, od 7. kolovoza 2020. (u 20 sati)

POGROM PUŠAČA

Fotografski projekt Nadje Brečević nameće dvije asocijacije koje ona svjesno obrađuje kako bi došla do rezultata koje podastire. Jedna je portret kao zabilješka trenutka stanja osobe, a druga je problematiziranje proganjanja pušača u suvremenosti. Uspostavom režima nepušenja, u mnogim državama svijeta pušači su izloženi diskriminaciji.

Potrebno je reći da je autorica rođena Šveđanka iz Stockholma, s roditeljem porijeklom iz naših krajeva. Švedska je uvela „konačno rješenje pušačkog pitanja“. Na snazi je zabrana pušenja i na otvorenom. Zabrana se odnosi čak i na e-cigarete. U tom svjetlu, radovi Nadje Brečević hrabra su provokacija tamošnjeg, ali i svih ostalih prisila određivanja načina života ili navika ljudi. Od 2004. u Europi, pušači su osobe drugog reda. Ako se zabranjuje pušenje pitamo se što je sljedeće? Hoće li biti zabranjeno jedenje krafni, glasno smijanje, pjevanje u WC-u, samo zato jer to nekome smeta?

Ovom se pitanju, logično, pridružuju najnovije zabrane. Kao opravdanje navodi se „nevidljivi neprijatelj“ virus. I ovo maltretiranje stanovnika globalnih je razmjera. Ova izložba iskazuje umjetničin doživljaj na rubu vidovitosti. Jer, ispražnjeni su javni prostori i zabranjena bliska komunikacije. Propisuju se maske za lice iako one nemaju znatnu funkciju. U eri smo nasilne dezintegracije subjekta, nestanka Ja kao uporišta pojedinca. Blokiranje života strašan je rezultat uljudbe u kojoj pojedinac više nad ničim nema ovlasti, čak – ni nad vlastitim tijelom. Tako zapadni način funkcioniranja, ponovno postiže cilj: Umanjiti slobode, frustrirati građana, probuditi mu grižnju savjesti. Dekretom se ukidaju prava pod izgovorom zaštite sigurnosti.
Ako se vratimo temi ovog projekta, pušenje je u najstarijim kulturama/civilizacijama, uz običaj, imalo obredno značenje. U Kolumbovu dnevniku (1492. god), opisano je kako Indijanci motaju list duhana i pale ga s jedne strane, a s druge uvlače dim. Prvi pušači u Europi su Kolumbovi mornari, a Španjolci prvi Europljani koji već 1595. uzgajaju duhan u prekomorskim kolonijama, te ga nude u Europi, gdje je pušenje postalo popularno. Danas su pušači prognanici. Pokazuje se da je ova zabrana uništila društveni život u javnim prostorima, kavanama, restoranima.
Pušenje skraćuje jedino cigaretu. Jer, nema relevantnih ni uvjerljivih podataka o štetnosti pušenja duhana. Razotkriveni anakronizam globalizacije zapravo je osiguravanje velikim korporacijama da čine što žele. Tzv. znanstvena ispitivanja ograničavaju se na urbane, zapadne lokacije gdje su ljudi izloženi stalnom stresu, npr. prekarni rad i gdje se konzumira tvornički dorađen duhan. Osim toga, tu je i dim auspuha automobila, zračenje rutera, odašiljača, električnih instalacija, negativnih energija buke, neželjenih susjeda. Država koja propisuje rigidne zabrane je prijetvorna, jer ako brine za zdravlje stanovnika, zašto se ne bavi klimom, GMO proizvodima, smećem? Pitamo se što je sa štetnošću alkohola ili energetskih napitaka. Tu je industrija mesa, povezana s lancima brze prehrane, uvijek profiterskih grupacija. Upitna je i farmacija: što je s kemijskim pripravcima za opuštanje čije je konzumiranje legalno? Konzumenti nabrojanog nisu prognanici. Nakon svega, ispada da je utjecaj duhanskog dima na zdravlje minoran.

Stručnjaci kažu da male količine nikotina imaju povoljno djelovanje na ljudsko tijelo jer stimuliraju mozak, da pušenje cigareta nosi smirenje, osjećaj sigurnosti. Većina pušača prvi put zapali u tinejdžerskim godinama kao svojevrsni znak odraslosti, prihvaćanja među vršnjacima. Navika koja je nekoć smatrana iskazom osobnosti, seksipila, dobrog zdravlja, danas se smatra nezdravom i nepoželjnom. Ipak, odluku treba prepustiti pojedincu. Jer, pušenje ipak nije radioaktivno, i uz konsenzus, može se prostore podijeliti na pušačke i nepušačke. Svako može birati.